Poznati srpski fotografi: Zoran Petrović

Narodna biblioteka „Vuk Karadžić“ u Kragujevcu dodelila je Zoranu Petroviću za fotomonografiju Kragujevac za početnike i starosedeoce“ Povelju za knjigu godine. Monografija je promovisana u oktobru na beogradskom sajmu knjiga i za par meseci je osvojila svet – lista se u Njujorku, Moskvi, Džakarti… Na naslovnoj strani nalazi se spomenik u Šumaricama, a među koricama svi prepoznatljivi ambijenti Kragujevca zabeleženi fotoaparatom i maštom jedne umetničke duše.

Monografija Zorana Petrovića nije zvanično viđenje Kragujevca pravljeno za račun neke institucije, organizacije ili partije, niti je pravljena samo za turističke potrebe. Ona je stvorena  iz unutrašnje potrebe, svojstvene svakom umetniku da se izrazi onim čime ume i na način na koji ume, a da to što je uradio dopre do drugih –  i do bližnjih, i do sasvim nepoznatih ljudi.
Kragujevac za početnike i starosedeoce zapravo je namenjen svima, osim onima koje ništa ne zanima: Namenjen je i Kragujevčanima, naročito onima koji se neprestano kreću po svom gradu u uverenju da ga poznaju i da ne moraju ništa više da saznaju. Uz ovu knjigu, sa malo volje i otvorenih očiju, videće neka nova lica svog grada.
(Vidosav Stevanović, izvod iz predgovora)

Knjiga se zaista lista sa divljenjem i uživanjem.  Sve je tu –Šumarice  Gimnazija, Stara skupština, Pozorište, Hipodrom, crkve, zima, leto, čuvene „fiće“, ljudi…

Ljudi čine knjigu realnom. Većinom su to detalji istrgnuti iz života, one prave lajf fotografije koje nastaju u deliću sekunde koji ne možete predvideti. Monografija je zapravo podeljena na celine, a one su opet upakovane tako da pričaju jednu celovitu priču o gradu i životu ljudi koji u njemu provode svoj vek.
Svi simboli grada su predstavljeni, ali izgledaju drugačije nego što smo navikli da ih primećujemo.  To nisu slike – razglednice, mada ima i njih, pošto poslednjih nekoliko godina za potrebe posla u Gradskoj turističkoj organizaciji, gde sam zaposlen kao medijski fotograf, radim i takve fotografije.

Uspeli ste da sa 250 fotografija prikažete dve decenije istorije jednog grada…

Fotografije koje sam godinama snimao pričaju svoju priču o gradu, jednu vizuelnu istoriju koja se lako i prirodno i bez suvišnih pojedinosti, odvija pred našim očima. Mnoge fotografije su rađene na analogni način, ali su za ovu priliku obrađene da ne bi postojala razlika u kvalitetu. Koristio sam fotošop samo za ono što je nužno, odnosno da različite tehnike ne pokvare opšti utisak. Neke fotografije sam snimao iz aviona, neke iz vazdušnog balona, par fotografija je napravljeno dronom tamo gde nisam mogao prići na drugi način…
Kada sam počeo da razmišljam o monografiji i biram fotografije koje su nastale tokom dve decenije mog rada u agenciji Beta i novinskim redakcijama lokalnih i nacionalnih listova, došao sam do par hiljada… Nisam mogao da odlučim koje staviti, a koju ne… Fond je bio ogroman: snimao sam različite panorame grada i okoline, ulice, trgove, pijace, škole, događaje, svečanosti – do pojedinosti svakodnevice. Sve je i sada tu, u knjizi, a konačan izbor fotografija napravio je poznati fotograf i umetnik Predrag Mihajlović Cile. Svaka fotografija ima svoju priču, zapravo u svakoj mora postojati priča.

Neke od fotografija u monografiji  su vrlo poznate, neke su nagrađene?

Ovom knjigom sam obeležio i svoj mali jubilej – dve decenije rada. Imao sam više samostalnih izložbi, radio sam za nedeljne i dnevne novine u zemlji : Svet, Ekspres politika, Blic, Frankfurtske vesti, Glas javnosti, a sa  novinskom agencijom Beta sarađujem od početka rada ovog foto servisa. Objavio sam dve fotomonografije o Topoli, monografiju 50 godina znanja koju je izdao Ekonomski fakultet u Kragujevcu, učestvovao u izradi publikacija, dobio nagrade i priznanja na foto konkursima…

Dobili ste svojevremeno i zvanje Veliki građanin grada Kragujevca?

Da (smeh). Ovo zvanje dobio sam 2009. godine u okviru  medijske akcije Dan za hvala. Grad Kragujevac mi je dodelio ovo priznanje – kako piše: za svakodnevno dobro raspoloženje, radost u poslu koji obavlja, vlasništvo velikog broja iskrenih prijatelja i za osmeh i radost života u našem Kragujevcu.

Rozana Sazdić