U poseti Ljubičevu i Požarevcu

Na velikom imanju kraj Požerevca koje je znameniti srpski vladar – knez Miloš Obrenović – poklonio narodu, nalazi se najstarija i najtrofejija ergela u Srbiji. Nosi ime po kneževoj supruzi, knjeginji Ljubici. Osim odgoja punokrvnih engleskih konja, Ergela Ljubičevo je oplemenjena zelenilom, biciklističkim i trim stazama, avanatura parkom… Ipak, ono najlepše što nudi jeste bliski susret s plemenitim životinjama.

Posetili smo nedavno Ljubičevo. Domaćin nam je bio Mirko Stojanović, direktor Ergele, po struci veterinar, a u duši zaljubljenik u konje. Razgovor vodimo u kafeu Ergele u čijem se sklopu nalazi lepo opremljena suvenirnica.
Budući da se ove godine navršilo sto šezdeset godina postojanja imanja, zamolili smo našeg domaćina da nam ukratko predstavi njegovu istoriju: „Posed je kupio knez Miloš 1853. godine. Tada se zvalo poljoprivredno dobro Morava jer se nalazi uz obalu Velike Morave. Neposredno pred smrt, 1860. godine, odlučio je da ga zavešta narodu. Na predlog njegovog naslednika, kneza Mihaila, imanje dobija ime Ljubičevo, jer je knez želo da i na taj način oda poštu svojoj majci, kneginji Ljubici.
Ergela je prošla je kroz mnoge mene. Početkom prošlog veka izrasla je u odgajivačnicu evropskog ranga i imala je oko petstotina konja, ali je tokom ratova doživela teške gubitke. Na primer, za vreme Velikog rata vojsci je dala gotovо sve svoje konje koji su zauvek ostali u albanskim vrletima. Zamah u razvoju doživljava šezdesetih godina kada su osnovane i Ljubičevske konjičke igre. Sunovrat nastaje devedesetih, ali kao što vidite to vreme je za nama. Obnavljamo se iz dana u dan. Imamo šezdesetak galopera, dva lipicanera koje uprežemo u fijaker, obnovili smo štale i manjež. Zadali smo sebi dva podjednako važna cilja – da budemo vrhunska odgajivačnica i istovremeno značajna turistička destinacija Požerevca.

Trofejna sala i spomenik Ljubičevcu

Zlatno razdoblje Ergele donekle se može sagledati u obnovljenoj Trofejnoj sali. Mirko Stojanović nam pokazuje najznačajnija odličja ljubičevskih trkača koje su, nakon perioda propadanja, delimično sakupljena.
„Imali smo puno glasovitih konja. Najpoznatiji među njima su Ljubičevac, Kastor, Ramoz, kobile Jasmina, Sairiya… Ljudi koje interesuju pojedinosti iz naše istorije mogu potražiti publikaciju Jedna dinastija, jedna ergela autorke Ive Vitanović. Inače, naše znamenje i mesto gde se posetioci najčešće fotografišu je spomenik Ljubičevcu koji je 1974 . godine osvojio Tripl krunu, što je najvrednije postignuće u galopskom sportu. Taj uspeh je ponovila i ‘dama brza kao vetar’ – kobila Tina. Postavili smo i spomen ploču Vicenzu koji je, kako je ostalo zabeleženo, bio rođen za velika dela,“ s ponosom naglašava naš sagovornik.
Na pitanje ko se danas brine o odgoju konja kaže: „Imamo vrsnog trenera – džokeja Željka Ilića. Konj trenira godinama dok ne dođe do staze. Imamo i manjež za zimske treninge. Ljubičevo je oduvek bio rasadnik dobrih grla, genetski centar punokrvnog engleskog konja u našoj zemlji.“

Prisan susret s plemkinjama i plemićima

U prostranom parku knjeginje Ljubice ukrštaju se mnoge staze koje vode do ograđenih livada na kojima odvojeno pasu besprekorno negovane koblie sa ždrebadima i pastuvi. Mirko Stojanović o njima zna svaku pojedinost, mazi ih i objašnjava nam šta znače neki njihovi gestovi. Pitamo ga šta još posetioci mogu da dožive u Ljubičevu: „Uredili smo avantura park i trim stazu sa spravama za vežbanje. Staze su namenjene i pešacima i biciklistima. U ponudi imamao i vožnje fijakerom. Težište nam je na porodičnom turizmu. Planiramo sadnju zelenog lavirinta od šimšira sa zanimljivim sadržajima kao i podizanje smeštajnih kapaciteta. Zato uređujemo i kružnu stazu za rekreativno jahanje koja prolazi kroz staru jasenovu i hrastovu šumu.  Svi koji ovde dođu sigurno će poneti lepe utiske, nadisati se vazduha, odmoriti oči u zelenilu i zavoleti konje – najplemenitije životinje koje čovek ima.“

Šta još posetiti u Požerevcu?

NARODNI MUZEJ
U glavnoj zgradi muzeja u centru grada izložena je arheološka i antička zbirka. Na stalnoj postavci mogu se videti neprocenjivo vredne originalne  freske iz grobnica u Viminacijumu. Pažnju privlači  i retka zbirka srebrnog nakita iz sela Bare. U dvorištu zdanja  postavljen je lapidarijum sa antičkim skulpturama, nadgrobnim stelama, sarkofazma…

VIMINACIJUM
U obližnjem Kostolcu nalazi se Viminacijum, glavni grad rimske provincije Gornje Mezije koji je skoro dve hiljade godina bio skriven pod oranicam. Otkrića posle iskopavanja zaboravljenih „Balkanskih Pompeja“ zadivila su svet,. Današnji arheološki park i legjiski logor Viminacijum  je mesto gde posetioci mogu videti, ne samo vredne nalaze poput Mauzoleja i termi,  već i doživeti antički svet u ambijentu replike Rimske vile i Amfitetra.

ŠATOR POŽAREVAČKOG MIRA
Na brdu Tulba, u blizini mesta gde su 1718. godine vođeni mirovni  pregovori između Austrije i Venecije s jedne i Osmanskog carstva s druge strane, postavljena je replika carskog šatora u kojem sede pregovarači koji su predstavljeni voštanim figurama kako bi se posetiocima što vernije prikazali stvarni akteri ovog važnog istorijskog događaja.

GALERIJA MILENE PAVLOVIĆ BARILI
Milena Pavlović Barili  bila je jedna od najzanimljivijih ličnosti umetničke Evrope između dva rata. Živela je u Rimu, Parizu i Londonu. Dok je živela u Njujorku bavila se i modnom ilustracijom. Posle prerane smrti, Milenina majka Danica preuredila je njihovu porodičnu kuću u memorijalnu galeriju. Posetioci mogu i danas osetiti atmosferu Mileninog doma i videti njena kapitalna dela protkana vizijama, fantazijama, alegorijama…

Tekst: Milena Mihaljčić
Foto: Ruzana Sazdić
Info: Turistička organizacija grada Požarevca