Vikend u Loznici

Najpoznatija ličnost ovog kraja je Vuk Stefanović Karadžić – reformator srpskoj jezika i pisma, rođen u selu Tršić kraj Loznice. Pobedničke bitke „Drinske operacije“ koje je u Prvom svetskom ratu izvojevala srpska vojska odvijale su se na okolnim planinama Ceru i Gučevu. Ponos grada je kraljevska Banja Koviljača s lekovitim vodama, blatom i blagim vazduhom, a reka Drina je nit koja se kroz sve provlači…

Poslednji pogled majora Kursule

Početkom aprila bili smo gosti Turističke organizacije Loznice. Naši domaćini poveli su nas u obilazak odabranih mesta u gradu i njegovoj okolini koja čine okosnicu turističke ponude. Krećemo put planine Gučevo. Uspinjući se ka vrhu, zaustavljamo se na vidikovcu odakle se prostire pogled na grad i reku Drinu. Odavde se savršeno vidi tok plahovite reke koja se izvila u obliku violinskog ključa. Ovo mesto ušlo je u legendu zahvaljujući kultnom filmu „Marš na Drinu” iz sedamdesetih godina 20. veka koji za temu ima slavne bitke s početka Prvog svetskog rata. Glavni junak, major Kursula – po karakteru veseljak i šeret, ovde gine i u svom veličanstveno-tragičnom kraju, gledajući put violinskog ključa, sasvim u duhu svoje prirode, izgovara poslednje reči: „Drino, jebem te.“

Bitka pod oblacima

Stižemo na vrh Gučeva gde se nalazi Spomen-kosturnica u kojoj počivaju srpski i austrougarski ratnici izginuli tokom dvomesečnih borbi u jesen 1914. godine. „Bitka na Gučevu poznata je pod imenom Bitka iznad oblaka“, priča nam Danijela Milutinović, vrsan turizmolog. „Na ovim prostorima vodila se sudbinska bitka i ona je bila jedna od prvih rovovskih bitki na svetu. Suprotstavljene vojske bile su ukopane i jedna od druge udaljena na jedva desetak metra. Ubeđeni u pobedu, Austrougari su počeli da grade ovo spomen obeležje za svoje izginule ali je na kraju njihov orao zamenjen našim dvoglavim orlom.“ Tragovi rovova do danas nisu iščezli, a na Gučevo dolaze ljudi da se poklone senima junaka ali i da uživaju u pogledu, puštanju zmajeva, paraglajdingu…

Sunčana reka

Spuštamo sa s Gučeva, nastavljamo put do obale Drine gde se nalazi Etno selo „Sunčana reka“. Na ulazu je pano kadra iz TV serije „Greh njene majke“, a ovo je tek jedna od zagonetki kada je reč o nazivima mesta kraj kojih prolazimo. Razgovor sa Zoranom Mirkovićem, vlasnikom, razjašnjava našu upitanost: ovde je, osim pomenute serije, naš čuveni reditelj još mogo toga snimio, pa se po njemu plaža zove „Šotrina“. Robert de Niro dobio je svoju ulicu jer je svojoj kćeri dao ime Drina. Pozvani smo da budemo kumovi fonatane koje se upravo zidala. Zvaće se po Vesni, konobarici. Dilema je bila da li će se zvati Vesnin zdenac ili fontana želja. Ne znamo koja je ideja prihvaćena, niti smo imali vremena da vidimo sve što „Sunčana reka“ nudi, ali videli smo crkvu brvnaru, dečji park, vežbalište, farmu…

Kur-salon i Kupatilo Kralja Petra

Sunce je počelo da zalazi kada smo stigli u Banju Koviljaču. „Mi je zovemo Podrinjska lepotica. Ona je jedna od kraljevskih banja Srbije, a njen slimbol je Kur-salon napravljen za zabavu banjskih gostiju. Ima raskošnu balsku salu u kojoj se odžavao godišnji kraljev bal“, priča nam Danijela. „Banja ima posebnu mikroklimu, prostrani park okružen šumom i ima dva prirodna lekovita činioca:  vodu i blato. Najpoznatije je Sumporno kupatilo Kralja Petra I, a kada govorimo o bolestima koje se leče to su, pre svega, reumatizam i posttraumatska stanja. U Vili „Hercegovina“ smešteno je dečje odeljenje, tu je i Wellness centar koji pruža vrhunska usluge.“ Pijemo okrepljujuće napitke u kafeu s pogledom na banjski park i primećujemo da se odjednom osećamo okupani blagim vazduhom.

Vukov Tršić

Drugi dan krećemo u Tršić, rodno mesto našeg slavnog jezikoslovca, Vuka Karadžica. Ambijent odiše duhom narodnog graditeljstva, tu je Vukova spomen-kuća i amfiteatatar gde se održava „Vukov sabor“. Duh čoveka koji je svom narodu ostavio ogromno nasleđe i jednostavnu jezičku formulu: „Piši kao što govoriš, čitaj kao što je napisano“, svuda je prisutan. Na drvenim tablama ispisane su narodne mudrosti koje je ceo život sakupljao. Obilazimo i Obrazovno-kulturni centar „Vuk Karadžić“, u fazi otvaranja je. Sazidan je od kamena i drveta i lepo uklopljen u krajolik. Unutra je sve savremeno – od kongresnih sala, preko soba, internet kutaka do restorana. Centar je u sastavu Ministarsva prosvete i koristiće se prevashodno za prosvetne skupove.

Ratarske sveće manastira Tronoša

Manastir Tronoša (14.vek) u javnosti je poznat kao prvo mesto u kojem se, željan znanja, školovao Vuk Karadžić. Po zapisima, on je brzo odavde utekao, jer je više vremena morao da provodi sa stokom, nego sa knjigom, ali je Tronoši ostavio deo slave. Stigli smo na ovo lepo mesto baš u trenutku velike narodne svetkovine darivanja „ratarskih sveća“, što je jedinstven običaj u Srbiji. Pčelinji vosak donose meštani iz okolnih sela, a onda se on pretapa u dve velike sveće koje se pale tokom čitave godine – tokom liturgija i crkvenih praznika. Veruje se da donose sreću i štite useve. „Juče ujutru su počeli da ih liju, a to je posebno umeće koje se prenosi sa oca na sina. Što ostane od starih sveća, pretapa se u nove. Tako se prenosi duh prošlih vremena,“ objašnjava nam mati Magdalina.

Gradski  intermezzo

Puni utisaka vraćamo se u Loznicu koja vrvi od života. Rade kafei, restorani, radnjice. Naš glavni domaćin, Snežana Perić, direktorka TOG Loznice i njen saradnik Zoran Despotović pokazuju nam grad. Shvatamo koliko toga nećemo stići da obiđemo: Muzej Jadra, Galeriju i legat slikara Miće Popovića, Vukov dom kulture. Pričamo o jadaritu, jedinstvenoj rudi koja je ovde otkrivena, o nalazima s arheološkog lokaliteta Paulje, Botaničkoj bašti u Lipnici, manastiru Čokešina… Rastajemo se u uverenju da smo dotakli tek površinu.

Autor: Milena Mihaljčić
Foto: Rozana Sazdić i TOG Loznica