Putopis iz Egipta

Ambasada Egipta u Srbiji snažno radi na povezivanju naše dve, osvedočeno prijateljske, zemlje. Ove godine Egipat je zemlja partner oktobarskog Sajma knjiga u Beogradu. Već početkom naredne godine biće i zemlja partner Sajma turizma. Air Serbia je nedavno ponovo uspostavila redovan let između Beograda i Kaira. Ovo je tek delić ostvarenih inicijativa, a turizam je, svakako, tema u posebnom fokusu.

Jedan od prvih poteza koje je NJ.E. Amr Aljowaily odmah po postavljenju za ambasadora povukao bio je velikodušan. Uvidom u protokole izdatih viza ustanovio je da postoje ljudi koje iz godine u godinu letuju na Crvenom moru i odlučio je da ih nagradi. Već u septembru prošle godine odleteli su za Hurgadu i bili uvaženi gosti guvernera regije, generala Ahmeda Abdulaha. Uz najvernije turiste, u posetu je krenula i prva medijska delegacija. Sledeća poseta predstavnika medija organizovana je krajem januara ove godine. U njoj su bili novinari velikih kuća: Radio Beograda, Večernjih novosti, Blica, TV Pinka, Kurira, ali i predstavnici specijalizovanih medija – Hello Travel-a, Pečata, ArtTeme, Teodora Miljković, urednica agencije VR All Art & Marketing i našeg BelGuest Magazina.

Rajevi istočne pustinje

U Hurgadu stižemo s prvim zracima sunca. Mali pravougaonik avionskog prozora obojen je u sivo. Vidi se samo pesak, pesak i ništa više. I da se na obzorju nije pojavila plava traka morske obale, pomislila bih da slećemo na neku bezvodnu planetu. Premda je opštepoznato da je najveći deo egipatske teritorije pustinja, utisak je ipak snažan, a on postaje još upečatljiviji kada uvidite koliko je lepih zdanja izgrađeno u takvom ambijentu. Ako se za Holanđane kaže da su svoju zemlju „oteli od mora“ i za Egipćane se može reći da svoju zemlju „otimaju od pustinje“.
Smešteni smo u Titanic Beach-u, jednom od mnogih luksuznih rizortova koji se protežu kilometrima duž morske obale. U njemu sve blista: mermerna stepeništa i skulpture dostojne evropskih palata, grandiozne kupole-vitraži, elegantan nameštaj… U središtu je kompleks bazena okružen zelenilom. Ubrzo shvatate da ste u malom gradu gde vam je sve podređeno. Premda, do susreta s Titanic Beach-om, nisam shvatala prednosti „projektovanih rajeva“, smatrajući da vas stavljaju u svojevrsnu izolaciju, ubrzo sam osetila dobrobiti ovog koncepta turizma, gde zaista nemate potrebu da o bilo čemu brinete. A želju za susretima i upoznavanjem s tradicijom mesta sebi uvek možete upriličiti.

Naš vodič Meti

Dobili smo vodiča koji nam se predstavio kao Meti. On je Kopt, završio je ubrzani tečaj srpskog koji govori tečno, simpatično grešeći. Kaže da ga, zbog sve većeg broja naših turista, uče i druge kolege. Zajedno krećemo u El Dahar, jezgro Hurgade koja je do pre pola veka bila ribarsko seoce. Obilazimo prvo džamiju El Mina Masjid, a potom i koptsku crkvu Sv. Šenoude. Bilo nam je neobično što smo u večernjim satima susreli mladence, ali Meti nam je objasnio da je to drevni koptski običaj, jer su nekada, u doba opasnih verskih netrpeljivosti, tek venčani parovi svoju prvu bračnu noć provodili zaštićeni sigurnošću hrama.
Veče je Egipćanima inače omiljeno doba dana svakako zato što tada vrućine uminu, pa nam je posebno bio živopisan ponoćni obilazak uzavrele zelene pijace. Kupujemo sveže urme i voće, diveći se kupusu i patlidžanu divovskih dimenzija koje može da rodi samo crnica Nila. Meti nas odvodi i u jedan od mondenskih prostora – nautičku marinu gde se nalazi niz kafea i restorana i gde je glavna atrakcija šiša – uvlačenje dima iz bogato dekorisanih nargila.

Turističke atrakcije Hurgade

Pored dugih peščanih plaža, bezbroj akvaparkova i ronilačkih centara, izgrađen je i veliki Akvarijum u kojem je predstavljeno svo bogatstvo živog sveta tropskog mora. Tu je i novootvoreni Muzej skulptura od peska, kao i namenski izgrađen centar u kojem preslatki i uigrani par delfina – mužjak Sergej i ženka Sisi izvode svoj šou. Sa lepotama pustinjskih pejzaža i izazovima koje nudi možete se upoznati na brojnim safari programima koji neizostavno uključuju jahanje kamila i trke kvadrovima. Jedan od opuštajućih sadržaja koje nudi Hurgada jesu izleti do otoka Gifton poznatog po lepim plažama i živopisnim ronilačkim „terenima“.

Izvor monaške civilizacije

Sutradan krećemo ka Kairu. U planu je da usput, uz malo skretanje sa autoputa, obiđemo dva koptska manastira skrivena među bregovima Crvenih planina. Prvo dolazimo da manastira Sv. Pavla, opasanog visokim zidinama koje je, kako saznajemo, izgradio vizantijski car Justinijan I. Dočekuje nas monah Ignjatije i pripoveda o Sv. Pavlu, „prvom žitelju pustinje“ koji je, veruje se, u hrišćanstvo uveo isposnički način života. Pokazuje nam čudo nad čudima ovog surovog predela – maleni izvor zahvaljujući kojem je prvi pustinjak uspeo da opstane, lišavajući se svih suvišnih ovozemaljskih prohteva.
U manastiru Sv. Antonija dočekuje nas iguman Ruis koji nam pripoveda o Antoniju, bogatom mladiću iz Aleksandrije koji je rasprodao sav imetak i otisnuo se u podvižništvo. Veći deo života proveo je u molitvi, ležeći u kamenoj „postelji“, koju je sam isklesao u steni. Na mestu njegovih podviga kasnije je podignut ovaj manastir koji slovi za najstariji na svetu.

Jezik sirena i svetlucavi Nil

Izraženo vremenom, priličnu udaljenost od manastira Sv. Antonija do predgrađa Kaira brzo smo prešli, ali gotovo svaki kilometar probijanja kroz saobraćajnu gužvu grada u kojem živi oko osam miliona ljudi bio je poseban podvig. Svi su ravnopravni učesnici u saobraćaju: od rikši do golemih transportnih lađa. Milica Đilas, novinarka Radio Beograda, pažljivo snima zvuke koje proizvodi ovaj večiti špic i zapaža da postoji jedan poseban jezik sporazumevanja trubama kojim svi perfektno „govore“.
Smeštamo se u Grand Nile Tower, hotel na samoj obali reke. Sa visokih spratova kule pruža se spektakularan noćni pogled na površinu vode u kojoj se ogledaju svetla nebodera i plove jarko osvetljeni brodovi. Već sledeće večeri bili smo gosti Ministarstva turizma koje nas je pozvalo na krstarenjem Nilom. Osim bliskog susreta s mitskom rekom, razgalila nas je i muzika i nacionalni ples. Izvedena je tanura, nastupili su derviši, vrsna trbušna plesačica.

Sunčeva biljka papirus

U Kairu, obilazimo i poznatu galeriju papirusa u kojoj prisustvujemo prezentaciji tehnologije njegove izrade. Ova biljka – močvarica ima lišće nalik na sunčeve zrake, a stabljika joj je oblika pravilnog trougla. Sa zidova galerije posmatraju nas, kako faraoni i carice, Mojsije koji preko Crvenog mora izvodi svoj narod, tako i Marija, Josif i mali Isus koji su u Egiptu našli utočište od Irodovog besa. I ovaj niz motiva otisnutih na „papiru sunčeve biljke“ živo svedoče o Egiptu kao „pupčanoj vrpci“ civilizacija.

Nasleđe pobednika

Kairo je grad koji je nemoguće spoznati. Nazivaju ga „majkom sveta“ i „majkom gradova“, a njegovo ime na arapskom znači „onaj koji savladava“, odnosno uvek izlazi kao pobednik. Današnji megapolis obuhvata i drevne prestonice Heliopolis i Memfis. Turistima je najzanimljivije razgledanje starog gradskog jezgra gde se, između ostalog, nalazi Han El-Halilibazar čije su uličice i pasaži doslovno natopljeni duhom islamskog sveta, veštog i umetnički nadarenog u brojnim zanatima. Nismo imali dovoljno vremena da posetimo velelepne džamije i koptsku četvrt, ali smo uspeli da posetimo Egipatski muzej u kojem su izložene dragocenosti o kojima smo svi odmalena učili. Susret uživo s Tutankamonovom zbirkom zaista je uzbudljiv, kao i priča o Kamenu iz Rozete, čijim je dešifrovanjem otpočelo odgonetanje drevne i još uvek enigmatične egipatske civilizacije.

Nova, pametna prestonica

Jedan od bisera ovog putovanja bila je i poseta budućem glavnom gradu. Naime, na oko pola puta između Kaira i Sueca niče megapolis veličine Pariza u kojem će živeti oko šest i po miliona ljudi. „Lepota Kaira iščezava usled nepodnošljive prenaseljenosti, preopterećenosti i zagađenosti. Egipatske vlasti su pronašle rešenje pre nego što Kairo nestane. Pravimo grad na novoj zemlji. Imamo pravo da imamo svoj san. Imamo pravo i da ga ostvarimo. Ovo će biti prvi pametni grad u Egiptu“, kaže nam Haled el Huseini Soliman, ispred projektantskog konzorcijuma. Na ulazu u novi grad podignuta je grandiozna džamija, a na izlazu isto toliko impozantna koptska crkva. Obišli smo deo gde su u završnoj fazi izgradnje zgrade svih ministarstava, kao i zdanje Parlamenta. Ovo je poduhvat koji će sigurno trajati narednih decenija, ali će njegovi idejni tvorci i graditelji moći da kažu da su dostojni potomci faraona.

Orion, Sirijus, Prokion

Plato u Gizi na kojem se nalaze čuvene Velike piramide svakako je nezaobilazno mesto za posetu. Ni jedna, ma kako dobra fotografija, ne može da dočara snagu ovog prostora. Tek kada stanete u podnožje Keopsove piramide shvatite njenu veličanstvenost. Ni do dana današnjeg nije osvojena tehnologija s kojom bismo u 21. veku izgradili nešto slično. No, to je tek jedan deo misterije. Tri piramide su prostorno postavljene tako da odgovaraju rasporedu zvezda Orionovog pojasa. Tajanstvena Velika sfinga, isklesana od jednog kamenog monolita, koja oko sebi širi osećaj spokoja i blaženstva, gleda u pravcu sazvežđa Lava na horizontu od pre oko jedanaest hiljada godina. Pojava zvezde Prokion iz sazvežđa Mali pas i zvezde Sirijus iz sazvežđa Veliki pas na obzorju najavljivale su početak godišnjeg plavljenja Nila, što je bilo od životne važnosti za opstanak carstva. Stari Egipćani su do tančina poznavali ritam „zvezdanog časovnika“ i u piramide su ugradili neverovatne proporcije i matematička znanja. Ta skrivena suština istinski je uzbudljiva i tek treba da se rastumači i spozna.

Nikad viđeno

Neposredno ispod platoa u Gizi nikla je jedna građevina koja će sigurno uzbuditi svet. Reč je o Velikom muzeju Egipta koji će pod jednim krovom predstaviti celokupnu „faraonsku“ civilizaciju. U muzejskom kompleksu, koji je u potpunosti građevinski završen, na bezmalo pola miliona kvadrata biće izloženi najvredniji artefakti, tu će biti pozorište, bioskop, prodavnice, kafei… Po prostoru, ali i po sadržaju, biće najveći na planeti.
„Većina arheologa i egiptologa s nestrpljenjem očekuje ostvarenje velikog projekta. Ali, ne samo oni, uzbuđeni su i restauratori. Izgradili smo najveći konzervatorski centar na svetu, sa sedamnaest specijalizovanih radionica i laboratorija“, rekao nam je Tarek Tavfik, direktor Muzeja. A onda smo imali čast da se prošetamo kroz nekoliko konzervatorskih hi-tech laboratorija. Videli smo pozlaćenu stolicu faraona Ramzesa, nosiljku koju krasi stilizovana divlja mačka s plavom njuškom i živim očima, komad svilene tkanine kojom se faraon obmotavao i koja posle toliko milenijuma jedva da ima neka oštećenja.

Moram se vratiti

Sedmodnevni boravak u Egiptu, po količini utisaka i susreta deluje mi kao neuporedivo duži. Meni lično, koja sam tu prvi put bila, otvorio se jedan čitav svet. Ne mogu da prestanem da razmišljam o ovoj zemlji koja je zagonetna i toliko različita od naše, a s kojom opet delimo nešto zajedničko: i oni i mi bili smo deo Rimskog, Vizantijskog i Osmanskog sveta. U novijoj istoriji zajedno smo se borili za opstanak u podeljenom svetu supersila. Jedan poznanik mi je rekao da je u Egiptu bio ravno četrdeset i jedan put. Ranije, samo bih podigla obrvu, smatrajući da na ovom svetu ima toliko zemalja koje bi trebalo posetiti. Sada ga razumem.

Suvišni bar kodovi

Trgovati s Egipćanima pravo je zadovoljstvo. U svakoj radnji postoji kutak gde će vas ponuditi čajem i voditi koliko god treba duge razgovore kako biste se odlučili da na kraju nešto i pazarite. Vrednost „transakcije“ zapravo je nebitna. Suština je u ritualu koji započinje obostranim predstavljanjem. Tako stvari dobijaju svoju individualnost i postaju vam mnogo draže i prisnije.

Tekst: Milena Mihaljčić
Foto: Nikolina Berga